Kako se moze kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Mi nismo vlasnici svjezine vazduha i bistrine vode. Pa kako ih mozemo prodati? Svaki je djelic ove zemlje svet mom narodu, svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na rijecnom sprudu, svaka maglica u tami sume – sveti su u mislima i zivotu mog naroda. Sokovi u drvecu prozeti su sokovima sjecanja na crvenog covjeka. Kad mrtvi bljedoliki odu u setnju, medju zvijezde, zaboravljaju zemlju koja im je dala zivot. Nasi mrtvi nikada ne zaborave svoju predivnu zemlju koja ima je dala zivot. Nasi mrtvi nikada ne zaborave svoju predivnu zemlju, jer ona je mati njenog covjeka. Dio smo zemlje i ona je dio nas. Mirisne su nam trave - sestre, jelen, pastuh, veliki orao – braca su nam. Stjenoviti vrhovi, stocni pasnjaci, toplo ponijevo kao i covjek, sve pripada jednoj porodici. Kad veliki poglavica iz Vasingtona salje svoj glas da zeli da kupi nasu zemlju, previse od nas trazi. Veliki poglavica porucuje da ce nam naci mjesto gdje cemo lijepo zivjeti. On ce nam biti otac – mi njemu djeca. Razmotrit cemo ponudu da kupite nasu zemlju, ali to nece biti lako, ova nam je zemlja sveta, ova blistava voda sto tece brzacima i rijekama nasih predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate znati da je ova voda sveta. Morate reci svojoj djeci da je sveta, da svaki odraz u bistroj vodi jezera krije dogadjaje i uspomene na zivot moga naroda. Zubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su nasa braca, ublazuju nasu zedj, nose nase kanue, hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i uciti vasu djecu da su rijeke vasa i nasa braca. Zato rijekama morate pruziti dobrotu kakvu biste bratu pruzili. Znamo da nas bijeli covjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi. On je stranac sto dodje nocu i oduzme zemlji sve sto joj treba. Zemlja mu nije brat nego neprijatelj. Kad je pokori, on krece dalje. Ostavlja za sobom grobove svojih otaca i ne mari mnogo zbog tog. Oduzima zemlju svojoj djeci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja sto mu djecu hrani ostaju zaboravljeni. Prema majci zemlji, zivotu nebu odnosi se kao prema stvarima sto se mogu kupiti, opljackati, prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova ce pohlepa unistiti zemlju i za sobom ostaviti samo pustos. Ne znam, nas se nacin zivota razlikuje od vaseg. Od pogleda na vase gradove mog covjeka zabole oci. To je mozda zato sto je crveni covjek divlji covjek i ne razumije stvarnost da u gradovima bijelog covjeka nema mirnog kutka, nema mjesta na kojem bi se cuo sum lisca u proljece ili treptaj krila musice. Mozda zato sto sam divlji, jednostavo ne shvatam. Buka mi vrijedja usi. Sta vrijedi zivot ako covjek ne moze cuti krik orla ili nocu prepirku zaba? Ja sam crveni covjek i ne razumijem mnogo. Indijanac voli meki zvuk vjetra kad se poigrava povrsinom mocvare i miris povjetarca osvjezenom popodnevnom kisom ili borovinom. Najvece blago crvenog covjeka jest njegov sluh Sve zivo dijeli isti dah: zivotinja, drvo ili covjek. Svima je taj dah potreban. Bijeli covjek kao da ne opaza zrak koji udise. Poput nekog koji je dugo na samrti, imun je na smrad. Prodamo li vam zemlju, morate se sjetiti da nam je vazduh dragocjen, da vazduh dijeli svoj duh sa svim zivotom koji odrzava. Vjetar sto je mome djedu dao prvi dah prihvatit ce i njegov poslednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je cuvati kao svetinju, kao mjesto na kojem ce i bijeli covjek moci udahnuti vjetar natopljen mirisima poljskog cvijeca. Razmotrit cemo vasu ponudu da kupite nasu zemlju. Odlucimo li da pristanemo, zahtijevat cemo da ispunite ovaj uslov: bijeli covjek mora da se ponasa prema zivotinjama ovog kraja kao prema svojoj braci. Divlji sam i ne zam drugaciji zivot. Vidio sam po preriji hiljade bizona koje je bijeli covjek ubio pucajuci iz jureceg, vatrenog konja. Divlji sam, i ne razumijem, kako vatreni konj, iz koga suklja dim, moze biti vazniji od zivog bizona, koje mi ubijamo samo da bismo prezivjeli. Sta je covjek bez zivotinja?Kada bi zivotinje nestale, covjek bi umro od velike usamljenosti. Sta god zadesi zivotinje, ubrzo snaci ce i covjeka. Sve je u svijetu povezano. Morat cemo uciti svoju djecu da im je pod nogama pepeo nasih djedova. Da bi postovala zemlju, reci cete im da je zemlja bogata zivotima nasih predaka. Morat cete uciti svoju djecu ono cemu mi ucimo nasu – da nam je zemlja mati. Sto snadje zemlju, snadje i njenu djecu. Pljuje li covjek na zemlju, pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada covjeku – covjek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u medjusobnoj vezi. Kao sto je porodica krvlju sjedinjena, sve je povezano. Nije covjek tkaonica zivota, on je samo vlakno u njoj. Sto ucini s tkanicom, cini i sa sobom. Cak i bijeli covjek, ciji Bog istupi i govori s njim kao prijatelj s prijateljem, nece izbjeci zajednicku sudbinu. Mozda smo ipak braca. Vidjet cemo. Jedno znam sigurno, a to ce i bijeli covjek jednom morati da shvati – Bog je isti Bog. Mozda mislite da njega mozete posjedovati kao sto se spremate da kupite nasu zemlju, ali necete. On je bog ljudi i njegova je milost jednaka i za crvenog i za bijelog covjeka. Ova je zemlja njemu sve. Ostetite li je, kao da ste prezreli njenog stvoritelja. Bijelog ce covjeka nestati mozda i prije ostalih plemena. Prljajte samo svoj lezaj - jedne cete se noci udaviti u sopstvenom izmetu. U svom nastojanju gorit cete u ognju Boga koji vas je doveo ovamo i s nekom neobjasnjivom namjerom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim covjekom. Takva se sudbina nama cini bijednom. Ne razumijemo zasto se ubijaju bizoni, zasto se krote divlji konji, zasto je u dubini sume toliko ljudskog smrada. Zasto je pogled na zelene brijegove iskidan zicama sto govore: nema ih vise. Gdje je orao? Odletio je. Pravom je zivljenju kraj. „Pravom je zivljenju kraj“ 1854. godine.